Generatori bioplina, kao uređaji koji pretvaraju bioplin proizveden anaerobnom fermentacijom biomase u električnu energiju, mogu se klasificirati u više dimenzija na temelju izvora energije, kapaciteta, metode hlađenja i scenarija primjene. Jasna klasifikacija pomaže u preciznom usklađivanju tijekom odabira tehnologije, dizajna sustava i upravljanja radom, poboljšavajući energetsku učinkovitost i radnu pouzdanost.
Na temelju metode pretvorbe energije, generatori bioplina uglavnom se dijele u tri kategorije: plin-motor s unutarnjim izgaranjem, tip plinske turbine i tip motora s vanjskim izgaranjem. Plinski-motor s unutarnjim izgaranjem najčešće se koristi. Koristi svjećicu za paljenje siromašne mješavine bioplina i zraka, pokrećući klip u povratnom kretanju, koji daje mehaničku energiju kroz koljenasto vratilo i pokreće generator. Ovaj tip nudi brzo pokretanje-i isključivanje, snažnu prilagodljivost opterećenju i prikladan je za primjene s kapacitetima u rasponu od desetaka kilovata do nekoliko megavata. Tip plinske turbine koristi plin visoke-temperature i visokog{8}}tlaka za izravan utjecaj na rotor, što rezultira visokom gustoćom snage i visokom temperaturom ispušnih plinova. Uglavnom se koristi u velikim i-srednjim centraliziranim elektranama i lako se integrira sa sustavima za povrat otpadne topline kako bi se formirao kombinirani ciklus. Motori s vanjskim izgaranjem (kao što su Stirlingovi motori) pokreću klipove ili rotirajuće dijelove vanjskim izgaranjem i zagrijavanjem radne tekućine. Oni nude širok raspon prilagodljivosti goriva i niže emisije, ali njihova učinkovitost i komercijalna zrelost su relativno ograničeni, što ih čini prikladnima za posebne scenarije sa strogim zahtjevima za buku i emisije.
Na temelju kapaciteta mogu se podijeliti na male (manje od ili jednake 100kW), srednje (100kW-1MW) i velike (veće ili jednake 1MW). Male jedinice su kompaktne i fleksibilne u instalaciji, a obično se nalaze u stočnim farmama, malim i srednjim-postrojenjima za pročišćavanje otpadnih voda i projektima bioplina u ruralnim kućanstvima. Jedinice-srednje veličine uglavnom se koriste u regionalnim centrima za obradu organskog otpada ili projektima kogeneracije industrijskih parkova. Velike jedinice prikladne su za velika postrojenja za obradu komunalnog mulja i otpada od hrane, koja se mogu spojiti na glavnu električnu mrežu ili formirati regionalnu mikromrežu.
Na temelju metode hlađenja, mogu se podijeliti na-zračno hlađene i vodom-hlađene vrste. Zračno{3}}hlađene jedinice ne zahtijevaju dodatni sustav rashladne vode, jednostavne su za održavanje i prikladne su za-oskudnu vodu ili mobilne aplikacije. Vodeno{6}}hlađene jedinice imaju visoku učinkovitost rasipanja topline i stabilne radne temperature, često se koriste u velikim projektima koji rade pod stalnim visokim opterećenjima.
Na temelju načina rada, mogu se podijeliti na mrežno-povezane i izvan-vrste mreže. Mrežni-generatori bioplina rade paralelno s javnom elektroenergetskom mrežom, omogućujući dovod viška električne energije u mrežu i podržavajući rad mreže. Generatori izvan-mreže pružaju neovisno napajanje, nudeći stabilan izvor napajanja za udaljena područja ili lokacije bez električne energije.
Nadalje, generatori bioplina mogu se kategorizirati na temelju razina prethodne obrade goriva: oni koji izravno koriste sirovi bioplin bez dubokog pročišćavanja i oni koji zahtijevaju rafinirane procese obrade kao što su odsumporavanje, dehidracija i uklanjanje prašine. Potonji produljuje životni vijek jedinice i smanjuje učestalost održavanja.
Ukratko, klasifikacija generatora bioplina odražava raznolikost tehnoloških pristupa i scenarija primjene. U praktičnim projektima, odgovarajuću vrstu i specifikacije treba odabrati sveobuhvatnim razmatranjem karakteristika sirovina, zahtjeva opterećenja, uvjeta lokacije i ekoloških zahtjeva kako bi se izgradio učinkovit, ekonomičan i održiv sustav proizvodnje energije iz biomase.